Deklaracija kozmetike: kako se čita INCI lista i šta sme da piše

Spisak sastojaka na kremi izgleda kao nešto što je napisano da se ne čita. Zapravo je to najstrože uređeni deo pakovanja i jedini deo koji se ne piše slobodno. Sve ostalo, ime proizvoda, obećanja, slika, deo je oglašavanja. Ovaj tekst objašnjava kako se taj spisak čita i koje tvrdnje smeju da stoje oko njega.

Ukratko

  • INCI je jedinstvena nomenklatura sastojaka. Nazivi su isti u svim zemljama, zato i nisu prevedeni.
  • Poredak nije slučajan: sastojci se navode po opadajućoj količini. Za one ispod jedan odsto poredak je slobodan.
  • Kozmetička tvrdnja mora biti potkrepljena pre upotrebe, i dokaz se odnosi na gotov proizvod, ne na sastojak.
  • Šest zajedničkih kriterijuma uređuje šta sme da se tvrdi: zakonitost, istinitost, dokazivost, poštenje, pravičnost i mogućnost donošenja odluke.
  • „Bez parabena“ je sporna tvrdnja, jer omalovažava sastojak koji je zakonom dozvoljen.
  • Prošireni spisak mirisnih materija navodi se poimenično umesto pod odrednicom Parfum: za nova pakovanja od 31. jula 2026, dok se zalihe smeju prodavati do 31. jula 2028.

Šta je INCI i zašto nije na srpskom

INCI je međunarodna nomenklatura kozmetičkih sastojaka. Svaki sastojak ima jedan naziv koji se koristi svuda, bez obzira na jezik pakovanja.

To nije nemar proizvođača nego svrha sistema. Osoba s alergijom na određenu materiju mora da je prepozna na proizvodu kupljenom u bilo kojoj zemlji, a prevod bi to onemogućio. Zato na srpskom pakovanju piše Aqua, a ne voda, i Butyrospermum Parkii Butter, a ne ši puter.

Nazivi slede nekoliko obrazaca koji se brzo nauče. Hemijske materije nose hemijski ili uobičajeni naziv (Glycerin, Niacinamide). Biljni sastojci nose latinski naziv vrste i deo biljke (Aloe Barbadensis Leaf Juice). Boje se navode kao CI i broj (CI 77491).

Uz spisak sastojaka, na pakovanju moraju stajati i ime i adresa odgovornog lica, nazivna količina, rok trajanja ili oznaka roka nakon otvaranja, upozorenja, broj serije i namena proizvoda ako iz izgleda nije jasna.

Poredak je podatak, i to onaj najkorisniji

Sastojci se navode po opadajućoj masi u trenutku dodavanja. Ono što je na vrhu, ima ga najviše.

Ali pravilo ima granicu koja menja sve: sastojci prisutni u količini ispod jedan odsto smeju se navesti bilo kojim redom. Ispod te crte poredak ne znači ništa i proizvođač ga slobodno raspoređuje.

Zato deklaracije često izgledaju kao da je zvučan sastojak visoko na listi, a zapravo je odmah ispod granice, tik iza nje, u društvu svega ostalog što je prisutno u tragovima.

Kako se granica pronalazi. Ne piše nigde, ali se dobro procenjuje po materijama čija je najviša dozvoljena koncentracija poznata i niska. Konzervans fenoksietanol sme najviše jedan odsto, pa se ono što stoji iza njega po pravilu nalazi u tom rangu ili niže. Sličnu ulogu igraju Parfum, mirisni alergeni i boje, koji se skoro uvek nalaze pri dnu.

Praktično: pogledajte prvih nekoliko sastojaka, jer su oni po pravilu najzastupljeniji, a zatim potražite gde je granica. Sastojak zbog kojeg je proizvod kupljen, a koji se nalazi iza nje, prisutan je u količini manjoj od jedan odsto. Da li je to malo, zavisi od sastojka: neki se koriste i ispituju upravo u tako niskim količinama, a neki ne.

Jedan izuzetak vredi znati: sastojci koji imaju propisanu najvišu koncentraciju moraju je poštovati bez obzira na mesto na listi. Retinol na kraju spiska nije dokaz da ga je malo, ali propisana granica za njega važi svejedno, o čemu detaljnije u tekstu o retinolu.

Šta kozmetika sme da tvrdi

Ovde je najviše nesporazuma, i u oba smera. Kozmetika sme da tvrdi delovanje, za razliku od hrane, gde je spisak dozvoljenih tvrdnji zatvoren. Ali svaka tvrdnja mora biti potkrepljena pre nego što se upotrebi, a dokaz mora stajati u dokumentaciji o proizvodu kod odgovornog lica.

Za ocenu tvrdnji postoji šest zajedničkih kriterijuma:

Kriterijum Šta znači
Zakonitost ne sme se isticati kao prednost ono što je ionako obavezno po propisu
Istinitost ono što se tvrdi mora odgovarati stvarnom sastavu i delovanju
Dokazivost tvrdnja mora biti potkrepljena, i to dokazom o gotovom proizvodu
Poštenje delovanje se ne sme prikazivati većim nego što jeste
Pravičnost ne sme se omalovažavati konkurencija ni zakonom dozvoljeni sastojci
Odlučivanje prosečan potrošač mora moći da donese odluku na osnovu informacije

Najvažniji je treći. Dokaz se odnosi na gotov proizvod. Studija o sastojku, izvedena na drugoj koncentraciji i u drugoj podlozi, ne potkrepljuje tvrdnju o kremi u koju je taj sastojak dodat. To je razlog zbog kojeg su spiskovi studija u opisima proizvoda slabiji argument nego što izgledaju.

Formulacije koje zvuče kao podatak, a nisu

„Bez parabena“, „bez silikona“, „bez sulfata“. Ove tvrdnje su sporne po kriterijumu pravičnosti, jer omalovažavaju sastojke koji su zakonom dozvoljeni i ocenjeni kao bezbedni u propisanim količinama. Tvrdnja o odsustvu materije koja je ionako zabranjena sporna je i po kriterijumu zakonitosti: ne može se isticati kao prednost ono što nijedan proizvod ne sme da sadrži.

„Dermatološki testirano“. Znači da je sproveden neki test uz učešće dermatologa. Ne govori ni koliko je ljudi učestvovalo, ni šta je mereno, ni kakav je rezultat bio. Test na podnošljivost i test na delotvornost nisu isto, a formulacija ne razlikuje.

„Klinički dokazano“. Bez podatka o tome šta je dokazano, na kome i kojom metodom, ovo je oblik bez sadržaja. Kriterijum odlučivanja upravo traži da potrošač može da razume na šta se tvrdnja odnosi.

„Hipoalergeno“. Sme se koristiti samo ako je rizik od alergijske reakcije stvarno sveden na najmanju meru, i ne sme da sugeriše da je rizik nikakav. Nijedan proizvod ne može da jemči da niko neće reagovati.

„Prirodno“ i „organsko“. Ovi izrazi nisu definisani samim propisom o kozmetici. Postoje privatni standardi i sertifikati sa svojim pravilima, ali sama reč na pakovanju, bez sertifikata, ne nosi definisan sadržaj. Prirodno poreklo uz to ne govori ništa o podnošljivosti: među poznatim kontaktnim alergenima ima mnogo materija biljnog porekla.

Zašto su deklaracije odjednom duže

Ovo je novost koja je upravo stupila na snagu i još nije stigla do većine polica.

Mirisne kompozicije se na deklaraciji navode zbirno, kao Parfum ili Aroma, jer je sastav mirisa poslovna tajna. Od toga je oduvek postojao izuzetak: određene mirisne materije poznate kao kontaktni alergeni moraju se navesti poimenično, da bi osoba koja je na njih osetljiva mogla da ih izbegne.

Taj spisak je sada znatno proširen. U izmeni propisa iz 2023. preko šezdeset unosa nosi obavezu poimeničnog navođenja, među njima i materije koje same po sebi nisu alergeni, ali se u dodiru s vazduhom prevode u njih.

Prag je isti kao ranije i zavisi od toga da li proizvod ostaje na koži:

  • 0,001 % u proizvodima koji se ne ispiraju,
  • 0,01 % u proizvodima koji se ispiraju.

Rokovi su dvostruki, kao i obično. Neusklađeni proizvodi mogli su se stavljati na tržište EU do 31. jula 2026., a činiti dostupnim do 31. jula 2028. Prva granica je upravo prošla, druga traje još dve godine.

Za kupca to znači nešto vrlo praktično: deklaracije će u narednom periodu izgledati duže, s više neobičnih naziva na kraju spiska. To nije znak da je proizvod postao lošiji. Ako su te materije bile prisutne, ranije su mogle biti obuhvaćene odrednicom Parfum. Duža lista je više podataka, ne nužno više hemije.

Ko ima poznatu kontaktnu alergiju, dobija stvarnu korist. Ko je nema, dobija utisak zamućenja, i to je poznata slaba tačka ovakvih mera.

Gde je granica prema leku

Kozmetički proizvod je po definiciji namenjen tome da spoljne delove tela čisti, parfimiše, menja im izgled, štiti ih, održava u dobrom stanju ili ispravlja telesne mirise.

U toj definiciji nema lečenja. Čim opis pređe na sprečavanje, lečenje ili ublažavanje bolesti, proizvod se predstavlja kao nešto što po svojoj kategoriji nije, i to je problem bez obzira na to koliko je tvrdnja umerena.

Zato „poboljšava izgled neujednačenog tona“ prolazi, a „uklanja melazmu“ ne. Prvo je opis izgleda, drugo je dijagnoza. Isto važi za akne, ekcem, psorijazu i rozaceu: to su stanja koja vodi lekar. Ista logika s druge strane opisana je u tekstu o niacinamidu, gde su granice tvrdnji razložene po pojedinom efektu.

Napomena za Srbiju

Srbija nije članica EU i kozmetiku uređuje sopstvenim propisima, koji su u velikoj meri usklađeni s evropskim okvirom, ali se ne menjaju istovremeno s njim.

Praktično: proizvod uvezen iz EU po pravilu već nosi oznake prema novom evropskom okviru, jer se pakovanja ne prave zasebno za svako tržište. Proizvod iz drugih izvora ne mora. Za proizvod na srpskom tržištu merodavan je domaći propis i domaći nadležni organ, a odgovorno lice navedeno na pakovanju je adresa za pitanja i prigovore.

Šest koraka pri čitanju deklaracije

  1. Prvih nekoliko sastojaka. Oni su po pravilu najzastupljeniji.
  2. Nađite granicu od jedan odsto. Fenoksietanol, Parfum, boje i mirisni alergeni su dobri putokazi.
  3. Gde je sastojak koji vas zanima? Ako je iza granice, ima ga manje od jedan odsto, a da li je to malo, zavisi od sastojka.
  4. Pročitajte tvrdnju kao tvrdnju. Odnosi li se na izgled ili na lečenje? Drugo ne pripada kozmetici.
  5. Postoji li podatak iza fraze? „Klinički dokazano“ bez metode i ishoda nije podatak.
  6. Ako imate poznatu alergiju, prođite kraj spiska. Tamo su sada navedene i materije koje su ranije stajale pod Parfum.

Česta pitanja

Kako se čita INCI lista?

Sastojci se navode po opadajućoj količini. Za one ispod jedan odsto poredak je slobodan i ne znači ništa. Zato je prvih nekoliko sastojaka najinformativniji deo spiska.

Gde je granica od jedan odsto na deklaraciji?

Ne označava se, ali se procenjuje po materijama s niskom dozvoljenom koncentracijom. Fenoksietanol sme najviše jedan odsto, pa se ono iza njega po pravilu nalazi u tom rangu ili niže. Slično važi za Parfum, boje i mirisne alergene.

Zašto sastojci nisu napisani na srpskom?

Zato što INCI nazivi moraju biti isti u svim zemljama, da bi osoba s alergijom prepoznala materiju na proizvodu kupljenom bilo gde. Prevod bi tu svrhu ukinuo.

Šta znači „dermatološki testirano“?

Da je sproveden test uz učešće dermatologa. Ne govori koliko je ljudi učestvovalo, šta je mereno ni kakav je bio rezultat, i ne razlikuje test podnošljivosti od testa delotvornosti.

Je li „bez parabena“ dobra preporuka?

Ta tvrdnja je sporna, jer omalovažava sastojke koji su zakonom dozvoljeni i ocenjeni kao bezbedni u propisanim količinama. Odsustvo sastojka samo po sebi ne govori o kvalitetu proizvoda.

Zašto su deklaracije odjednom duže?

Zato što se prošireni spisak mirisnih materija navodi poimenično umesto zbirno pod Parfum. Za nova pakovanja to važi od 31. jula 2026, a zalihe se smeju prodavati do 31. jula 2028. Ako su te materije bile prisutne, ranije su mogle stajati pod Parfum; promenilo se to što se sada vide.

Koji je prag za navođenje mirisnih alergena?

0,001 odsto u proizvodima koji se ne ispiraju i 0,01 odsto u proizvodima koji se ispiraju.

Sme li krema da tvrdi da leči neko stanje kože?

Ne sme. Kozmetika je namenjena čišćenju, održavanju, zaštiti i menjanju izgleda. Sprečavanje i lečenje bolesti je područje leka, a stanja poput akni, ekcema ili rozacee vodi lekar.


Sadržaj služi u informativne svrhe i ne predstavlja medicinski savet. Za stanje kože merodavan je lekar. Za tržište Srbije merodavan je domaći propis, a za tekst evropskih akata važeća verzija propisa.

Podelite: